Rodio se Bog i čovjek

Sve naše molitve kroz došašće kao da su sažete u sljedećem ulomku iz Biblije: „Rosite, nebesa, odozgor i oblaci daždite pravednošću! Neka se rastvori zemlja da procvjeta spasenje, da proklija izbavljenje!“ (Iz 45,8) – istaknuo je u svojoj božićnoj poruci fra Franjo Radman, gvardijan Franjevačkog samostana i voditelj župne ekspoziture u Visokom. Svojevrsno izbavljenje i nadu u sigurniju sutrašnjicu molili su vjernici tijekom adventa na misama zornicama i pristupanjem sakramentu pomirenja. 

Vrhunac slavlja zbio se na misi polnoćki koju je predvodio gvardijan i voditelj župne ekspoziture u Visokom fra Franjo Radman. Koncelebrirali su voditelji Franjevačkog duhovno-pastoralnog centra fra Josip Ikić i fra Marinko Štrbac te ekonom samostana fra Stipo Alandžak. U Visokom je nešto manje od 200 katolika, stoga raduje činjenica da su svoje sugrađane u slavlju Božića dolaskom na ponoćnu svetu misu podržali susjedi islamske vjeroipovijesti. Takvo je zajedništvo postalo već dijelom bogate tradicije tijekom stoljetnoga života i djelovanja franjevačke zajednice u tom kraju. 

Istaknuo je to u svojoj propovijedi i fra Franjo navodeći da je "za sve nas ovo posebna, nesvakidađnja i neuobičajena noć, ispunjena toplinom i nježnošću. Noćas, kao nikad u godini, posvješćujemo sebi da se očitovala ljubav Božja koja je dobila svoje ime i prezime u djetetu Isus Kristu, Proroku, Bogočovjeku." Njegovu propovijed možete u nastavku pročitati u cijelosti.

Nakon mise polnoćke svi okupljeni su se zadržali u zajedničkom druženju uz čašu kuhanog vina. Vjernici su slavlje Božića nastavili u predstojećim danima u svojim obiteljima, a poseban znak zajedništva s Crkvom je božićni blagoslov domova i članova obitelji koji je u župnoj eskpozituri u Visokom upriličen 27. prosinca 2021. godine.

fsv.ba

Propovijed gvardijana fra Franje Radmana na misi polnoćki - Božić 2021. godine.

Sestre i braćo!

Nebrojeno smo puta čuli priču o Isusovu rođenju u judejskom gradiću Betlehemu. Iako nam se čini da su nam poznati svi detalji prvog Božića, on ipak svake godine drugačije odzvanja u našim ušima i srcima. Bog se svaki puta prigiba u konkretnu svakodnevnicu.

Noćas se otajstvo ponavlja – Bog prilazi nama, našim srcima. Bog progovara ljudskim jezikom, štoviše pristupa nam u ljudskoj prilici. Bog je u Malenom Djetetu sišao na zemlju. Tu Božju objavu u malenosti slavimo okupljeni ovdje u našoj crkvi.

U biblijskim čitanjima slušali smo o narodu koji je u tmini hodio pa vidio veliku svjetlost. Prorok Izajija hrabri narod u ropstvu da dolazi nova sloboda i svjetlo. Ova je riječ poticajna i za nas danas koji čekamo izbavljenje u bolje sutra.

Evanđelist Luka opisuje kako Josip i Marija polaze na put; moraju poći da se u Betlehemu upišu u listu poreznih obveznika. Tadašnju rimsku vlast je zanimalo stanje u društvu, ponajprije zbog ubiranja poreza. Josip se podvrgava tom popisu jer vjeruje kako Bog djeluje i kroz ljudske institucije.

Ono što se ovoj mladoj obitelji događa vidimo svakodnevno. Brojni migranti, brojne naše obitelji su otišle u zapadnu Europu. U potrazi za toplim domom Isus je rođen u štalici. Vrata institucija i ljudskih srdaca te su noći bila čvrsto zatvorena.

I mi, u Bosni i Hercegovini i Visokom, tražimo zadnjih godina toplo svratište. Tražimo mjesto na kojem ćemo se osjećati sigurno i zaštićeno. Tražimo vladavinu prava. Tražimo odgovornost političkog vodstva za njihove izgovorene, a često neostvarene ideje i obećanja riječi. Tražimo u bolnicama i domovima zdravlja mogućnost liječenja i „krevet više“, bez obzira imamo li neki papir ili nemamo. Tražimo u obrazovnim institucijama mogućnost pravog i temeljitog obrazovanja. Tražimo primjerene plaće za vrtoglav rast cijena. Tražimo u svojim obiteljima mjesto prihvaćanja. Tražimo prostor u kojem se nećemo dijeliti ni po kojem osnovu. Potrebno nam je mjesto na kojemu se možemo ukorijeniti. No, tako često udaramo u hladne poglede, zatvorena srca i ne pronalazimo taj prostor.

Dok promatramo jaslice po našim crkvama i domovima, sjaj lampica na ulicama i božićnim borovima, budi se u nama vjera da svijet ipak može imati svjetla i topline. Možda je, naš problem što često nemamo vremena i strpljivosti čekati. Stvari se moraju rješavati odmah i sada. Ljudi žele sve brža rješenja. Zapravo je jedino rješenje sići u vlastito srce, oslobodit ga od suvišnih tereta i naći topline za druge. Pođimo stoga noćas izvan svojih predodžbi i želja, izvan svoga straha za egzistenciju, za svoje zdravlje, za budućnost i radosno utvrdimo svoju vjeru da Bog vodi ovaj svijet. Iznad toga nam ne treba ništa više.

Gledajući na ovaj naš svijet, našu domovinu, grad, naše obitelji pa i naše živote prethodnih mjeseci i godina, pitamo se: zar se veseli Božić može slavit; zar Bog želi doći među nas? Naš je ambijent neudoban. Nije potrebno više ni ponavljati što nas sve muči, gdje nas boli, o čemu i za koga brinemo, …  svađe, oskudica, razorene obitelji, bolesti, ekonomska i ekološka kriza, potresi, poplave, ratovi, pandemije i epidemije, glad, radnici bez posla, ostavljena djeca, napušteni roditelji, nevjera, praznovjerje, … Čini nam se kao da je ovom nabrajanju nema kraja – a dovoljna je jedna riječ da bude sve jasno. Ponovno možemo postaviti pitanje: zar Bog želi doći među nas?

Potrebno je razumjeti da Božić nije nikakva idila za kojom bismo uvijek nanovo čeznuli. Božić se događa usred naše svakodnevnice. Ondje gdje obavljamo svoj posao, ondje gdje smo uz svoja najbliže i gdje odgovorno dijelimo ono što nam je Bog povjerio. Ali bitno je poput pastira bdjeti, odnosno odbaciti snivanje svojih iluzija, probuditi se za stvarnost Božje prisutnosti u životu.

Neka noćas i u danima pred nama Novorođeni ojača nadu unatoč strahu, obasja traženja unatoč izgubljenosti, utopli naše štale unatoč prividnom bogatstvu, probudi vjeru unatoč zdvajanjima. Dopustimo, braćo i sestre, ovoga Božića Bogu da dotakne i promijeni našu stvarnost.

Čestit vam Božić i Sveto Porođenje Isusovo!