Božićna čestika

Dragi vjernici! Poštovani prijatelji!

U ovim danima želio bih svakom od vas pružiti ruku i istinski poželjeti toliko dobrih želja. Želio bih izraziti divljenje i radost za sve što ste pojedinačno i kao zajednica prošli i prevladali u protekloj godini. U ozračju Božića želim vam također uliti nadu u ljepše dane. Tu nadu ne temeljim na nestalnostima ovoga društva i vremena, nego na čvrstoj vjeri koju crpimo iz otajstva Božića.

Sve naše molitve kroz došašće – vrijeme pripreme za slavlje Božića – kao da su sažete u sljedećem ulomku iz Biblije: „Rosite, nebesa, odozgor i oblaci daždite pravednošću! Neka se rastvori zemlja da procvjeta spasenje, da proklija izbavljenje!“ (Iz 45,8). Upravo su naša srca uprta u nebo kao sigurni izvor vjere koju zajedno, kao rosom, želimo osnažiti.

***

Je li moguće slaviti Božić?! U ovakvom stanju svijeta, u ovakvoj našoj domovini, našem gradu pa i našim obiteljima? – Hoćemo li, dragi prijatelji, ostaviti to slavlje za neka bolja vremena? Čini se kao da je i ta najveća tajna Božjeg djelovanja u ovome svijetu zaboravljena ili izobličena? Božić je postao slika ljudske tragedije. Mnogi ukopani u strahu za zdravlje i egzistenciju, ali i konformizam i sekularizaciju Božića, pribjegavaju izvrtanju povijesne i vjerske istine. Svake se godine iznova uz ovo slavlje pojavljuju neki novi modni trendovi koje nekritički i olako prihvaćamo. Olako odbacujemo tradiciju, olako odbacujemo toplu ljudsku blizinu, odbacujemo čak i novorođenog Isusa.

 Zato je u pojedinim medijima zadnjih dana glasno odjeknula pobuna protiv najave pojedinih euro-parlamentaraca koji su tražili da se dokine i riječ Božić.  Ne želeći polemizirati s njima, niti bilo s kim drugim. Želim samo podsvjestiti što bi Božić trebao biti. Taj veliki blagdan nije tek nakićen bor, djed mraz, patuljci ili sobovi. Božić nije udobna fotelja, vatra iz kamina, bogato postavljen stol, skupi darovi, uljuljanost u pjesmice o snijegu i veselju. Ne!!! Takav božić slobodno mogu i dokinuti.

Doista, Isus nije došao na ovaj svijet da bismo mi udobno slavili Njegov rođendan, već da bismo stvarali okruženje u kojem Božić mogu slaviti svi: promrzli, odbačeni, izloženi, beskućnici, siti, gladni i žedni, prognanici i trpeći, bogati i siromašni, bolesni i zdravi, stari i mladi, odrasli i djeca, na koncu cijepljeni i necijepljeni. To je temeljni proglas iz betlehemske štalice u kojoj se već dvije tisuće godina utjelovlje i očituje ljudskost i Božja zauzetost za svijet.

***

Stoga smo ovoga Božića pozvani zaputiti se u Betlehem istinskom željom tražitelja nove Nade i smisla za naše živote. Betlehem nije samo zemljopisni pojam. On je ovdje paradigma – posvuda gdje se rađa mogućnost novoga, gdje izrasta izdanak iz pretrpljene patnje i patnici imaju nekoga tko će s njima patiti. Ondje je gdje ljudi gladuju i žeđaju za pravednošću, gdje vape za mirom i spokojem. Betlehem je prostor srca i svijeta u kojem nevoljni i odbačeni mogu iskusiti ljubav i prihvaćanje, u kojem nema osude i otpisanih, u kojem poštujemo i čuvamo sve stvoreno, a vjerujemo u vječni život.

To je naša nada i radost ovoga Božića! Kad nju otkrijemo, naš će svakodnevni napor imati smisla – Nebesa će čuti i orositi našu molitvu – oblaci će dažditi pravednost! Zemlja će se rastvoriti i procvjetat će spasenjem, proklijat će nova mladica života i snage!

          Dragi prijatelji, u svemu što živimo zadnju riječ ipak nema čovjek ma kako se samouvjereno hvastao. Pandemija je dokazala našu nedostatnost. Glavnu riječ budućnosti ima Bog koji je postao čovjekom u Isusu u Betlehemu. Naš Bog nije ni beta ni gama ni delta ni omikron. On je Alfa i Omega, Početak i Svršetak. Njemu, samo Njemu vjerujemo i radosno ulazimo u božićno slavlje i novu godinu.

Vama, dragi vjernici, od srca želim čestit Božić! Svim ljudima dobre volje želim obilje blagoslova u novoj 2022. godini.

Fra Franjo Radman, gvardijan